Ecija Ojdanić i trbušnjaci

Jutros mi „iskoči“ Ecija Ojdanić s pričom o savršenoj formi, teretani, maratonu i plesu. Mišićavih (i žilavih) ruku, s vidljivim trbušnim „pločicama“ i izmučena vrata i lica. Ne zaboravite da je jedan od prvih znakova pretreniranosti – euforija. Među zadnjima su kronična iscrpljenost i bolest. Još uvijek neki muškarci svojim ženama u dobi od četrdesetak godina od milja govore da su im „ka pupe“. To znači da su čvrste, ali sa zadržanim ženskim atributima koje ne narušavaju „pločice“ i ruke definirane kao u kakvog mršavog dječarca. Kad se još sa osnaženim kosim trbušnima izgubi dio struka, koji teži poravnanju sa „stesanim“ kukovima pitam se čemu afirmacija unisexa. Dozvoljavam da svatko ima pravo na izbor i ukus, no meni je nakaradno od uspješne i zgodne žene raditi dječačića i još to promovirati!? Ecija (i mnoge druge Ecije) nisu konstitucijski Martina Navratilova i moraju „umrijeti“ da takve postanu i ostanu. I na kraju – čemu to? Moja preporuka je svim rekreativcima:  Što ne možete postići sa svojim tijelom za 6 sati tjednog pametnog treninga nemojte ni pokušavati, jer bi mnogi aspekti vašeg života mogli ostati zakinuti, a mogli biste izgubiti i zdravlje.