ODGOVOR: Sjedeći posao rizičan je za vratnu i lumbalnu kralježnicu. Rad na računalu često potencira gledanje u jednom pravcu, a time i opterećenje jednog te istog dijela kralježnice, odnosno diskusa. Stvaraju se predispozicije za ispupčenje i kontakt (disk-živac) koji može rezultirati trnjenjem, pečenjem žarenjem i boli u ruci. Rano uočavanje nelagode, manjih smetnji i ukočenosti vrata vrlo je važno za pravovremeno otklanjanje simptoma. Razvoj problema često ide u širinu i mogu ga pratiti: vrtoglavica, glavobolja, dvoslike, jaka bol uz trnjenje i slabost u ruci, nagon za povraćanje i slično. Kad pacijent dođe liječniku s navedenim simptomima treba isključiti cijeli niz bolesti s kojima se dovode u vezu ovi znakovi. Vrtoglavica se može povezati sa smetnjama ravnoteže, slabost ruke s drugim neurološkim bolestima, a glavobolja može imati mnogo uzroka. Dijagnostičko lutanje pacijenta u ovoj fazi može trajati dosta dugo. Time raste njegova zabrinutost i strah te povjerenje da mu uopće možemo pomoći. Konačni nalaz mu može izgledati prejednostavan s obzirom na manifestacije koje ima, pa stalno “preispituje” dijagnozu i terapiju. Time se teško koncentrira na vježbe i upute, pa je dobro ostvariti suradnju s njegovom obitelji. Rani kontakt s fizijatrom i fizioterapeutom otklanja mnoge dvojbe. Dobra klinička dijagnoza uz testiranje pokreta u najvećem broju slučajeva ukažu na direktnog krivca-kralježnicu. Npr. trnjenje u ruci obično se pojačava savijanjem glave prema naprijed jer pomičući već ispupčeni dio kontaktne hrskavice (diska) natrag provociramo smetnje. Definiranjem provocirajučih pokreta stvaramo dobru bazu za izbor pokreta kojima ćemo pozitivno djelovati na kralježnicu. Suprotno laičkim vjerovanjima, stručno izvedena manualna medicina (“namještanje kralježnice”) treba biti studiozna blaga i postupna. Do dobrog rezultata liječenja često stižemo i “okolnim putovima” za što je bitno iskustvo fizioterapeuta, ali i dobra komunikacija s pacijentom te njegova interpretacija osjećaja u kralježnici i na periferiji. Pravilan pristup značajno smanjuje trajanje i koštanje rehabilitacije, ali i mogućnost invalidnosti. Ukoliko uočimo postojanje ne mehanički uvjetovanih simptoma kralježnice, treba posumnjati na drugi uzrok tegoba.
PITANJA I ODGOVORI
Pacijentima koji pate od tegoba vezanih za kralježnicu često netočno govore da “s tim” treba živjeti. Naš je pristup terapiji takav da poboljšanjem funkcije otklanjamo uzroke problema, bilo išijasa, vrtoglavice ili sportske ozljede. Tekstovi koje ćemo Vam predočavati naša su iskustva iz prakse koja jasno kazuju da su kroz tegobe koje Vi možda imate mnogi već prošli – i nakon prave terapije ih ostavili iza sebe!
52 godine su mi. Učiteljica sam glazbenog odgoja u osnovnoj školi. Već 2 mjeseca osjećam bol u predjelu desnog lakta, sa unutrašnje strane podlaktice. Bol postaje sve jača. Što mi je činiti?
ODGOVOR: Tijekom i nakon uspješne rehabilitacije lakta potrebno je obratiti pažnju na susjedne zglobove i mišićne skupine, a ne samo na one koji su najdirektnije vezani za mjesto ozljede. Tijelo je sinkronizirani kinetički lanac koji kao cjelina odgovara na različita opterećenja. Neravnoteža ili nedovoljna snaga jednog segmenta može “odgovoriti” ozljedom u “nevjerojatno” dalekom zglobu ili mišiću. Dobra opća tjelesna kondicija i izbalansirana snaga te elastičnost mišićnih grupa stvaraju dobru podlogu za daljnji normalan život. Nemojte se zato iznenaditi ako Vam nakon terapije lakta bude odmah predložena terapija vratne ili grudne kralježnice ili ramena. Kod sportaša je situacija, dakako, mnogo izoštrenija. U najranijoj fazi djetinjstva stvaraju se motorički obrasci, odnosno sheme naših pokreta i stavova. Za sportaša je važno da motoričko učenje bude postupno i što temeljitije. Poznato je da u fazi krajnje premorenosti pogrešno usvojeni pokreti izbijaju na površinu. U uobičajenim okolnostima isti sportaš može djelovati tehnički perfektno. Tada, naime, dominiraju kasnije naučeni pravilni pokreti. Iskrivljena tehnika dovodi do lošijeg dojma, pojačane mogućnosti ozljeđivanja i nepovoljnijeg rezultata. Ukoliko “poneka” ozljeda već postoji (a vrhunski sportaši često nastupaju nezaliječeni), stvoreni su preduvjeti za neuspjeh. Igrač može izgledati kao da “nije svoj” događaju mu se početničke greške. Fizioterapeut zajedno sa trenerima mora raditi na što boljoj fizičkoj pripremi, naročito obraćajući pažnju na slabije točke sportaša osobno i posebno osjetljiva područja vezano za određeni sport. Na primjer u rukometu je vrlo teško jer je spektar ozljeda strahovito širok! Dobro svladane tehnike trčanja i plivanja te osnove gimnastike trebale bi biti abeceda prije svakog sporta. Na taj način djeca usvajaju ekonomičnost (manja potrošnja energije), lakoću i preciznost pokreta ili stava. Nije isključeno da rukometaš u polufinalu ili finalu turnira “posjeduje” ozljedu na primjer lijevog koljena i desnog lakta te skočnog zgloba. U takvim situacijama daje se maksimalno, ali pitanje je koliko se hendikep može nadvladati. Ukoliko stres prevlada nad pozitivnim šokom rezerve se brzo potroše. Tada tjelesne i psihičke reakcije mogu biti vrlo nepredvidljive.
Imam 36 godina. Prije aktivno, a sad rekreativno se bavim košarkom. Zadnjih 4-5 godina gotovo obavezno mi se javi lumbago 2 puta godišnje. Kako to mogu spriječiti?
ODGOVOR: Učiti dijete od malena pravilnom korištenju kralježnice ključ je uspjeha u preventivi lumbaga i lumboišijalgije. Vrlo mala djeca pravilno koriste kralježnicu, no u kasnijoj fazi usvajaju pogrešne sheme pokreta imitirajući odrasle. Osim toga, namještaj je najčešće poražavajuće nefunkcionalan i navodi na pogrešno sjedenje i korištenje tijela inače. U sportu je pravilno naučena i primijenjena shema pokreta neobično važna u sprječavanju ozljeda, ali i boljem korištenju energije tijekom natjecanja. Na pr. pogrbljen sportaš (rekreativac) ne može kvalitetno disati. Već samim pogrešnim položajem tijela preopterećuje vrat i ramena. Kad se tome još dodaju velika opterećenja (volej u tenisu, servis u odbojci, šut u vaterpolu ili košarci) mogućnosti oštećenja međukralježnične hrskavice (diska) doista su velike. Kontrola balansa mišića mora biti stalna (fizijatar-fizioterapeut). Tehniku u treningu i natjecanju treba dovoditi do savršenstva. U sportu (a i u svakodnevno životu) upravo su pravilni pokreti najefikasniji. Prateći jedrenje nekoliko godina uvidio sam koliko se zdravljem leđa plaćaju pokušaji da se trzajevima leđnih mišića “popravi” rezultatska učinkovitost momaka često teških sto kila u klasi-finn. Pretjerana eksploatacija diskusa kralježnice neminovno dovodi do opetovanih lumbaga i lumboišijalgija. Nema te terapijske tehnike (operativne ni konzervativne) koja će pomoći sportašu koji ne usvoji i stalno primjenjuje zaštitne mjere za križa koje mu postave fizijatar i fizioterapeut. Lumbalna lordoza (zakrivljenje prema naprijed u svim akcijama mora biti podržana, a mišići koji je fiksiraju snažni. Elektronskim trakcijama, masažom, hidromasažom i manualnim tehnikama REDOVNO treba održavati elastičnost leđa kao OSNOVNU komponentu zdravlja i funkcionalnosti. Voditi računa o balansu mišića nogu, stanju zglobova i na vrijeme mijenjati uloške jer oni su PRVI AMORTIZER kralježnice i zglobova. Na svaku malu ukočenost i bol u leđima reagirati čim prije FIZIKALNOM MEHANIČKOM terapijom “udarajući” odmah na uzrok problema!
Imam 39 godina. Nekoliko mjeseci osjećala sam tegobe u desnom ramenu. Bol se sada širi nešto niže, do podlaktice. Što mislite o tome?
ODGOVOR: Probudili ste se s osjećajem blagog trnjenja zadnja dva prsta na ruci osjećaj je prestao tijekom dana, ali se sutra ujutro ponovo pojavio. Potom ga dva dana nije bilo, a onda je blago trnula podlaktica i isti dio šake cijelo jutro. Ili: osjećate da vam je vrat ukočen, a na ramenima “sto kila”. Čini Vam se da Vam je teško zaspati na desnom ramenu, a na lijevom nije problem. Jednog dana, “iznenada”, bol je postala užasno jaka i zakočila Vam je rame, uz trgajuću bol podlaktice i jako trnjenje šake. “Brak” između degenerativnih promjena vrata i ramena često završi ovako. Kako je do toga došlo? Premda smo uvjereni da ne živimo fizički aktivno, naš vrat i ramena uglavnom trpe ekstremna opterećenja koja ne bi trebala biti “u opisu radnog mjesta” tih osjetljivih mjesta tijela. Građa tijela čovjeka po prirodi je bliska građi četveronožaca. Vrat i ramena bi trebali biti rasterećeni uporom ruku u tlo kao u četveronožnom položaju. Vertikulizacijom i angažiranjem ruku njihova sama težina opterećuje osjetljiva meka tkiva vratne kralježnice. Na takav stres ona se nemogu adaptirati već reagiraju degenerativnim promjenama (trošenjem diskusa kralježnice i razvojem koštanih izraslina). Ovi elementi smanjuju pokretljivost što degenerativne promjene ubrzava. Osobe koje su izložene radu sa ispruženijim rukama i savijenim vratom naprijed još su pogođenije. U mišićima koji su statički opterećeni stvaraju se produkti umora, mliječne kiseline (pipaju se kao kuglice). One bitno smanjuju funkciju mišića. Napetost se povećava, što se obično osjeća kao neugodna težina u ramenima i vratu. Velika opterećenja vratne i ramene muskulature i zglobova traže i adekvatan odgovor. Ručna masaža i pasivno, te jačanje vratnih i ramenih mišića ključ su fizioterapijske prevencije problema. Bolje uživati u 20-tak ugodnih preventivnih procedura godišnje, nego biti prisiljen na terapije bolovima i nesanicom!
Stara sam 47 godina. Dijagnosticirana mi je artroza kuka i koljena. Uz to već dugi niz godina imam problema sa lumbosakralnom kralježnicom, što je potvrđeno CT i RTG nalazom. Postoji li veza između ta dva problema?
ODGOVOR: Ljudsko tijelo je cjelina, a lokomotorni sustav definira povezanost pojedinih svojih dijelova već nazivom. Često sam se u praksi susretao sa pacijentima koji pate od problema kuka, a u razgovoru se sjete da su prije toga imali tegobe s koljenom koje su ˝same prošle˝. Čovjekov organizam ima određene sposobnosti kompenzacije, ali ako npr. lumbalni dio kralježnice prestane boljeti bez adekvatne (mehaničke) terapije događa se funkcijski deficit. Opseg pokreta se smanjuje, a to mora djelovati na susjedne mišiće i zglobove. Ne treba ni naglašavati koliko ˝čuvanje˝ nezaliječenih leđa može osobu koštati tjelesne neaktivnosti s posljedičnim povećanjem težine. Mišljenja sam da je vrlo važno kod najmanje ozljede imati aktivan pristup terapiji. Oporavak mora biti što potpuniji i kad se radi o ozljedi mišića. Muskulatura kao aktivan faktor lokomotornog sustava direktno djeluje na očuvanje kostiju, pa i kontaktnih hrskavica. Povreda koja ostavlja ožiljak narušava željenu ravnotežu. Ulazak u srednju i stariju dob obično prati slabljenje mišića i lakše stjecanje prekomjernih kilograma, pa tijelo˝naplaćuje račune˝ za neznanje ili nemar iz prošlosti. Deformacije i degenerativne promjene onemogućavaju rekreativne tjelesne aktivnosti čime se zatvara krug koji nije jednostavno prekinuti. Fizioterapeut pacijenta treba upoznati s kronologijom događanja vezano za tegobe sustava za kretanje. Pristup pedesetogodišnjaka u stilu ˝boli me već pet dana˝ promašen je u začetku i osuđen na neuspjeh. Kvalitetnim radom ˝performanse˝ ljudskog tijela mogu se popraviti i u kasnijoj dobi. Na bol se ne smijemo ljutiti, već je trebamo shvatiti kao signal da smo prešli granicu. I, ne zaboraviti ˝provjeriti˝ susjedne zglobove i mišiće iako nisu trenutno bolni!
Moj sin ima 15 godina i bavi se košarkom. Povremeno se žali na smetnje u sredini leđa. Prije 15-tak dana bol se pojavila desno u križima, a nakon 10-tak tretmana (manjim intenzitetom) lijevo. Kako to zaustaviti?
ODGOVOR: Kod mladih ljudi elastičnost hrskavice među kralješcima je veća, a time i mogućnost amortizacije mehaničkih stresova. Bolja pokretljivost, s druge strane, uzrokuje otežanu stabilizaciju nakon terapije. Mlađi ljudi su aktivniji, brži, dinamičniji, pa ih je potrebno naučiti vježbe i pravilno izvođenje pokreta kralježnice. Svakodnevne aktivnosti nude niz zamki: vezivanje obuće, umivanje i pranje kose savijene kralježnice, sjedenje prekriženih nogu … Kralježnicu u suvremenom svijetu ne opterećuje toliko težak fizički rad, već nepravilno korištene poluge tijela. Kada osoba usvoji pozitivne automatizme (podizanje iz čučnja, korištenje klečećeg položaja jednom nogom, blago savijanje koljena kod prigibanja, mogućnosti ozljede su višestruko manje. Dodatna važnost je u manjem utrošku energije kod pravilnijeg korištenja tijela. Svaki sportaš bi preventivne tehnike trebao savladati u najranijoj fazi bavljenja sportom. Zbroj nekvalitetno izvedenih pojedinačnih pokreta ne može dati kvalitetnu sportsku akciju. Osim štete koja nastaje bržim umaranjem (zamislite teniski meč), događa se još jedna: krivo naučeni obrasci pokreta dominiraju nakon pojave zamora. Vrhunski sportaši tad počnu raditi početničke greške! Takvi, nekontrolirani pokreti najbrži su put do ozljede. Kod pojave lumbaga pacijent često ima osjećaj da mu se «nešto pomaklo» i da «to treba vratiti na mjesto». Manualnom medicinom, kao pasivnim oblikom kineziterapije, posebno educiran fizioterapeut to može napraviti. No, time u stvari započinje proces preventive: konstantno održavanje snage stabilizacijskih mišića, redovna masaža i rad na elastičnosti vezivnih struktura. Ništa se ne održava samo od sebe, pa ni kralježnica. Komunikacija pacijenta i fizioterapeuta treba biti stalna. U najranijoj fazi, kad osoba «nešto» osjeća u leđima, treba reagirati. Na vrijeme primijenjena položajna terapija te pravilne i ciljane vježbe uz vođenje fizioterapeuta, u suprotnom smjeru od smjera nastanka oštećenja, mogu brzo otkloniti bol. Kralježnicu treba osluškivati, a put ka fizioterapeutu maksimalno skratiti. Jer, to je jedini dobar pravac!
Star sam 38 godina. Prije pola godine doživio sam moždani udar. Rehabilitacija zasad teče dobro. Samostalno hodam, a popravlja se i stanje ruke. Koliko i kako mogu koristiti činjenicu da je sada ljeto i mogućnost kupanja u moru?
ODGOVOR: Moždana kap (udar) nažalost nije isključivo bolest starijih. Prebrz način života sa mnogo stresnih situacija, kao i nedostatak vremena za odmor i nezdrava prehrana stvara predispoziciju za tu bolest. Rehabilitacija treba početi što je moguće ranije. Bitna je dobra koordinacija liječničkog tima, fizioterapeuta i ukućana da se maksimalno podigne motivacija za vježbu i oporavak. Dnevni opseg terapije treba biti tri ili više sati, ako uvjeti to dozvoljavaju. Stimulacija pacijenata treba biti što raznovrsnija, da se razbije monotonija, s tim da treba poštivati subjektivne i objektivne znakove umora. Pretjerana euforija nije dobra gotovo kao ni pasivnost, jer može lako dovesti do ˝pražnjenja˝ i depresije. Dobro je da fizikalni terapeut evidentira tjedno napredovanje pacijenata jer to pacijenta dodatno potiče na rad. Ciljevi koji se postavljaju trebaju biti realni, a procjene objektivne. Obitelj nipošto ne smije pokazivati nestrpljivost. Prečesta pitanja u stilu: ˝Kako si, kako ide, jesi li bolje?˝ kod bolesnika stvaraju osjećaj da podbacuju u rezultatima. Pogrešno je i uspoređivanje sa drugim bolesnicima jer su patoanatomske promjene, ali i predispozicije pacijenata vrlo različite. D ne pišem da kliničke slike variraju od blagih (npr. minimalna oduzetost ruke) do teških (oduzetost ruke i noge). Fizioterapeut, obitelj i sam pacijent trebaju forsirati korisne pokrete i položaje i u trenucima odmora. Stupnjevanje opterećenja treba ići progresivno, ali u iznimnim slučajevima treba (npr. visoka temperatura …) treba bez razmišljanja preskočiti vježbu da ne potenciramo iscrpljenost organizma. Rehabilitacija u vodi (i moru) od posebne je koristi i značaja. Napeti spastični mišići u vodi se relaksiraju. Postoji mogućnost izvođenja određenih vježbi uz asistenciju fizioterapeuta koje dodatno doprinose poboljšanju. Hladno more treba izbjegavati jer pojačava grčeve i dovodi do mogućnosti infekcije. Kupanje obavezno treba biti sa šeširom, ranije ujutro ili kasnije popodne, zbog zaštite od sunca. Sunčanje izbjegavajte. Boravak na moru treba biti u prisustvu snažne spretne osobe koja može u svakom trenutku pružiti potrebnu pomoć. Treba se držati dubine takve da možete stajati na nogama.
Stara sam 55 godina. Već duže me vrijeme muče reumatske tegobe: vrtoglavica, glavobolja, bol u ramenima i koljenima. Smetnje su izraženije kod promjena vremena. Imam 10-tak kilograma viška i teško ih “skidam”. Što mi preporučujete?
ODGOVOR: Pacijenti često miješaju reumatske i degenerativne bolesti. Kod potonjih problem je u promjenama koje nastaju kao posljedica neadekvatnog opterećenja kralježnice, zglobova ili drugih tkiva sustava za pokretanje. Tegobe koje osjećate mogu biti upravo posljedica mehaničkih preopterećenja, a ne reumatske bolesti. Terapija koju primjenjujemo kod takvih poremećaja je rasteretna, a bazirana je na biomehaničkim principima. Kod vratne kralježnice mehanički djelujemo (manualna medicina, trakcija) na vezivnohrskavične pločice, diskuse. Vračamo im elasticitet i optimalno ih pozicioniramo. Masažom i elektroterapijom djelujemo opuštajući i analgetski, a statičkim vježbanjem na jačanje muskulature. Upravo snažna muskulatura rasterećuje koljena i ublažava posljedice degenerativnih promjena. Hidromasaža i limfna drenaža daju osjećaj “lakoće nogu”. Prekomjerna tjelesna težina ima izrazito negativan učinak na degenerativne bolesti zglobova. Svaki kilogram višestruko opterećuje zglobne površine. Kontaktne hrskavice mnogo brže se troše, javljaju se bolovi i smanjuje opseg pokreta. Osoba doslovno preuranjeno stari. Stvara se začarani krug neaktivnosti i bolova koji treba čim prije “probiti”. Analgetici nisu rješenje jer samo ˝maskiraju˝ stvar, a ne djeluju uzročno! Osim toga imaju i brojne štetne nuspojave! Za razliku od degenerativnih, reumatske bolesti ne karakteriziraju jasna biomehanička pravila. U akutnoj bolnoj fazi nužna je primjena lijekova u svrhu smanjivanja upale i bolnosti. Kronična faza pogodna je za rehabilitaciju čiji su principi slični onima kod degenerativnih bolesti. Osoba može imati i miješane probleme, ali reumatske bolesti razmjerno su mnogo rjeđe od degenerativnih. Na sreću, jer tu su mogućnosti otklanjanja uzroka fizikalnom terapijom mnogo veće. Time je smanjena potreba za korištenjem sredstava(tablete, injekcije . . .) koje imaju štetne nuspojave!
Stara sam 47 godina i dijagnosticirana mi je artroza kuka. Moram priznati da imam desetak kilograma viška. Posao mi je stojeći, mirovina nije blizu i pomalo me hvata panika. Što mi savjetujete?
ODGOVOR: Promjene na Vašem kuku nastajale su polako. Takva treba biti i terapija. Svaki kilogram prekomjerne tjelesne težine višestruko opterećuje kukove. Preispitajte prehrambene navike i zaboravite brze dijete jer njima možete značajno ugroziti zdravlje. Kompleksne žitarice(zob, raž, ječam, pšenica, …) cjelovitog zrna trebaju biti najzastupljeniji ugljikohidrati. Povrće i voće također treba biti dobro zastupljeno. Poželjni su bijelo meso i riba, te mladi sir. Večera treba biti što laganija. Vježbe trebaju biti kombinirane od aerobnih(prisustvo kisika-nizak intenzitet) i anaerobnih(bez kisika-visok intenzitet). Od aerobnih vježbi treba dati prednost plivanju i biciklizmu, jer minimalno opterećuju kukove. Treba paziti da se pri vožnji bicikla koljeno ne diže preko visine kuka. Mnogi ljudi imaju problem kuka i vratne kralježnice istovremeno. Otprilike nakon 20 minuta aerobne aktivnosti aktivira se trošenje masnih rezervi. Anaerobne vježbe (vježbe snage) usmjerite na jačanje mišića koji rasterećuju kuk u stajanju i hodanju, ali i ostale muskulature. Najvažniji je četveroglavi mišić natkoljenice. Vježbe mogu biti statičke i dinamičke. Elektrostimulacija pod kontrolom fizijatra i fizioterapeuta vrlo je korisna, kao i termoprocedure. Upozoravam na ˝poplavu˝ proizvoda ˝za kućnu upotrebu˝ tipa stimulatora i slično koji mogu nanijeti veliku štetu ako se ne apliciraju pod stručnim nadzorom. Za rast mišića nije bitan samo rad, već i kvalitetan odmor. Dobro doziranje osnovni je preduvjet napretka muskulature. Fizioterapeut može i mora procjenjivati redovno učinak elektrostimulacije i mijenjati parametre(kao i način vježbanja) da se mišić ne bi adaptirao na opterećenje i time usporio napredak. Mišićno tkivo treba ˝gađati˝ iz različitih kutova da bi se masa razvijala proporcionalno. Neravnomjeran razvoj mišića može lako dovesti do ozlijede. Stajanje u mjestu treba izbjeći dok se težina ne smanji, a noge ojačaju, jer ono progresivno može štetiti kuku. Ne smijemo zaboraviti ni adekvatnu (zatvoreni peta i prsti) obuću ni ortokinetičke uloške. Na radnom mjestu treba maksimalno popraviti uvjete i organizirati vrijeme i prostor za odmor. Nemojte se predati!
Star sam 67 godina i patim od osteoporoze. Uz to me zadnjih 10-tak dana drži lumbago. Koje vježbe mi savjetujete za osteoporozu, a kakav tretman za lumbago?
ODGOVOR: Vježbe su koncipirane na slijedeći način: sjedeći na stolici, ležeći na trbuhu s malim jastučićem umetnutim ispod trbuha, klečeći oslonjeni na šake i koljena, ležeći na leđima, ležeći na leđima sa savijenim koljenima, ležeći na boku. Ove vježbe jačaju leđne i trbušne mišiće i omogućuju pravilno držanje tijela. Vježbe treba raditi polagano, te postepeno povećavati broj ponavljanja. Nužno je uskladiti disanje s pokretima tijela. Bolesnik se treba savjetovati s liječnikom koji je preporučio i odobrio vježbe. Liječenje križobolje ima trenutno kod vas prednost u odnosu na vježbe za osteoporozu. Tretman križobolje ili lumboišijalgije u osoba sa izraženom osteoporozom često se bespotrebno mistificira. Za neupućene manualna medicina označava isključivo snažne zahvate na kralježnici, pa važno preporučuju “ne dirati”, odnosno ne mehanički tretirati takve pacijente. Mehanički manualni tretman najčešće se svodi na blage pasivne pokrete suprotne od pokreta koji su izazvali oštećenje. Kralježnica je, htjeli mi ili ne ˝dirana˝ već njenim samim funkcioniranjem. Pasivni pokreti nisu samo pokreti koje izvodi fizioterapeut, već i oni koje ˝izvodi˝ gravitacija. Na primjer nepažljivim kihanjem ili kašljanjem izvodite najčešće snažno naprezanje trbušnih mišića. Duboki leđni mišići pri tomu se (praktički pasivno) istežu gubeći kontrolu nad proklizavanjem dijelova međukralježnične hrskavice prema natrag. Ovakvo stanje dovodi do oštećenja i mogućeg kontakta između diska i živčanih korjenova u blizini (išijas). Bespotrebne patnje kojih sam se u praksi nagledao (neizdrživi bolovi u križima i nozi, trnjenje, nemogućnost rada i osiguravanja daljnje egzistencije), uglavnom su posljedica “dobronamjernih” savjeta o mirovanju, terapiji lijekovima i injekcijama kroz dulje trajanje. Već nakon 48 sati snaga dubokih leđnih mišića u mirovanju brzo opada, pa naše zavaravanje traje obično do prvog uspravljanja ili ležećeg položaja. Mirovanje izrazito loše djeluje na pacijenta sa osteoporozom jer je kretanje stimulans za održavanje koštane mase. Uzme li se u obzir da se kod starijih bolesnika muskulatura sporije obnavlja, štete su višestruke. Dnevni kontakt specijaliste fizijatra i fizioterapeuta koji zna dozirati pokret učinit će da se vrata bolnih križa i išijasa kod mnogih pacijenata s problemom osteoporoze tiho zatvore, bez opasnosti za konstrukciju njihovih kostiju.
Imam 18 godina i bavim se nogometom. Već nekoliko tjedana smeta me bol u peti. Kakav može biti uzrok?
ODGOVOR: Kompliciranu građu stopala možemo usporediti s građom šake. Ta činjenica bi upućivala na to da bi i funkcija trebala biti identična. Uspravljen položaj tijela kojem se nismo u potpunosti prilagodili te potreba za stajanjem i hodom u mnogome neadekvatno opterećuju ovaj osjetljivi dio tijela. Trčanje i skokovi dodatno i višestruko uzrokuju stres na kostima, ligamentima, mišićima i zglobovima stopala. Adekvatna amortizacija opterećenja ključ je uspješne preventive ozljeda ovih ali i udaljenijih segmenata lokomotornog sustava (koljena, kukova, kralježnice). Ne treba zaboraviti ni masažu stopala, kao ni vježbe jačanja i istezanja mišića. Upravo muskulatura podržava svodove stopala i jednostavnim učinkovitim vježbama treba je držati u optimalnoj kondiciji. Primjerice, sjedeći pred televizorom kupite nožnim prstima frotirni ručnik ili rolajte manju bocu po podu. Hodanje na petama ili prstima također je vrlo učinkovito. Moram napomenuti da masaža stopala mora biti stručna (fizioterapeut ili doktor) zbog refleksnih zona koje su povezane sa različitim organima. Pravilan odnos prema stopalima vrlo dobro djeluje na cirkulaciju, a samim tim i na problem mnogih ljudi, proširene vene. Bosonogo hodanje po neravnom tlu prava je blagodat, ali se na žalost sve manje koristi. Naime, neravno tlo tjera mišiće stopala na najrazličitija naprezanja pa vrlo raznoliko aktivira slojevitu muskulaturu. Obuća treba slijediti principe građe stopala: peta treba biti čvrsta i fiksna, prsti zatvoreni radi stabilnosti stopala. Ljetna varijanta dozvoljava otvore sa strane. Pri izboru obuće treba voditi računa da u nju može stati i individualni ortokinetički uložak izrađen prema mjeri pojedinca. Dodavanjem i jedino dodavanjem tog elementa obuća može postati anatomska jer je uložak prilagođenom građi pojedine osobe koja ih nosi. Suvremeni ulošci su elastični i izvrsno amortiziraju opterećenja. Sportski ulošci imaju posebna svojstva kojim su prilagođeni sportskim aktivnostima. Uloške ne bi trebali nositi samo ljudi s deformitetima stopala, već i svi ostali jer oni predstavljaju idealnu amortizaciju čovjekova hodanja i trčanja. Sprečavaju tegobe i osiguravaju maksimalnu udobnost i mogućnost dugotrajnog stajanja i hodanja sa bitno manjim posljedicama po zdravlje!
Moj sin star sedamnaest godina žali se na vrtoglavicu, glavobolju i trnjenje ruku. Mogu li tegobe vratne kralježnice biti toliko izražene u tako mlade osobe i što u tom slučaju napraviti?
ODGOVOR: Vratni dio kralježnice karakterizira velika pokretljivost. Nepravilni stavovi i pokreti (poput gledanja u kompjuterski ekran) dovode do degenerativnih promjena mekih tkiva-diskusa i ligamenata koji amortiziraju opterećenje. Ukoliko ne koristimo kapacitete naše pokretljivosti, tijelo se brzo adaptira na novonastalo stanje te smanjuje ekskurzije pokreta mijenja anatomsku formu. Čudesnu transformaciju koja se događa u pozitivnom smjeru (poboljšavanje mogućnosti) kod sportaša, u neaktivnih i pogrešno aktivnih osoba okreće se u suprotnom smjeru! Na primjer: mladić star 14 godina koji 4-5 sati dnevno provodi sjedeći pred kompjuterom i gledajući u ekran ubrzava proces starenja vratne kralježnice. Diskusi se ubrzano troše, prostori sužavaju, cirkulacija smanjuje. Nepravilan položaj ruku pogoršava ovo stanje. Na žalost više nisu rijetke RTG snimke po kojima vrat 15-godišnjaka izgleda mnogo stariji!
Pored ostalih metoda liječenja, upravo metode bazirane na mehaničkim principima otklanjanja uzroka poremećaja daju najbolje rezultate. Elektronska trakcija (istezanje) vrata dovodi do blagog razmicanja vratnih kralježaka. Tehnike manualne medicine djeluju direktno na povećanje opsega pokreta vrata. Ovo vodi ka dekompresiji živca, poboljšanju cirkulacije kroz vertebralnu arteriju i otklanjanju neugodnih simptoma (vrtoglavica, glavobolje, dvoslike, mučnina, nesigurnost). Masaža (hidro ili ručna) često se koristi kao dobra priprema mišića za mehaničko djelovanje na kralježnicu. Ne smijemo je zaboraviti ni u preventivi, kao ni trakciju i vježbe jačanja i istezanja. U suvremeni , za kralježnicu izrazito nepovoljan način života trebamo ˝ugurati˝ održavanje kralježnice. Takav pristup uvijek se isplati, jer zdravi kralješci i mišići oko njih bitni su za dobru koncentraciju i učinkovitost u radu i učenju! I za kraj, jastuk treba biti optimalan-po izboru fizioterapeuta. Krevet ne smije biti premekan, jer inače dovodi grudnu kralježnicu u nepovoljan položaj. Spavati treba na leđima ili boku, nipošto na prsima. Kontinuiran položaj u pasivnoj rotaciji vrata može izazvati veliku štetu (ispupčenje vratnog diska)!
Moj sin ima 14 godina i bavi se tenisom. Povremeno osjeća ukočenost u leđima (češće ujutro). Budući da su jedno vrijeme smetnje bile učestalije, učinili smo MRI koja je bila uredna. Mogu li ove tegobe ostaviti posljedice?
ODGOVOR: Dok hodamo trčimo ili sjedimo sa našom kralježnicom nešto se događa. Diskusi kralježnice moraju amortizirati silna opterećenja i početkom novog dana biti pripravni za nova. Suvremeni način života podrazumijeva priličan odmak od zdravih tjelesnih aktivnosti. Napori su mnogo veći no što vrijeme oporavka dopušta. Elastičnost mekih tkiva se smanjuje. Sklonost povredama se povećava. Smanjenje elasticiteta, često prisutno u mlađe populacije, može se registrirati jedino testiranjem opsega pokreta. Premda postoje neke standardne vrijednosti, idealno je kad fizijatar ili fizioterapeut prate sportaša redovnim testiranjima i reagiraju na smanjen opseg određenog pokreta. Kontroliranim pasivnim kretnjama moguće je postići napredak u ovoj komponenti tjelesne spreme i tako značajno prevenirati ozljede kralježnice. Iako diskuse (vezivno hrskavične pločice) s pravom nazivamo amortizerima kralježnice, to ne znači da su oni i jedini. Prvi amortizer trebala bi biti kvalitetna obuća i individualno izrađeni ortkinetički ulošci. Važni su i mišići nogu, te zdravi zglobovi. Posebno mjesto u zaštiti kralježnice imaju duboki leđni i trbušni mišići, koji su bitni i u kontroli držanja tijela. Njih treba dodatno jačati jer se vrlo malo stimuliraju u svakodnevnom životu. Trbušnjake treba dobro svladati i izvoditi kontrolirano, konzultirajući fizioterapeuta. Najveća greška je kad instruktor(ica) pri vježbanju pilatesa ili yoge kaže: “Ovu vježbu trebaju izbjegavati oni koji imaju tegobe s leđima.” Problem s leđima mogu (i često imaju) i ljudi koji ne osjećaju tegobe. Izravnata lumbalna zakrivljenost prema naprijed ne mora izazivati bol, ali nije dobra “preporuka” za mnoge od vježbi savijanja trupa prema naprijed. Djecu sportaše treba kontrolirati bar dva puta mjesečno. Brz tempo života, rast i intenzivna događanja traže od nas da djecu budno pratimo. Da ono “tako mlad, a već boli” ne postane pravilo …
Doživio sam saobraćajnu nesreću s posljedičnom trzajnom ozljedom vrata. Prošlo je 2 mjeseca, a ja se još osjećam nekako ukočen u vratu. Što mi savjetujete?
ODGOVOR: Na žalost, prometne nesreće svakodnevna su pojava, a trzajne povrede vrata često ih prate. Iskreno, ne znam jesu li opasnije one “gadne” trzajne povrede ili ona “blaga istegnuća” mišića od dan-dva. Prvima obično pristupamo ozbiljno i savjesno, od imobilizacije do povratka normalne pokretljivosti fizikalnim procedurama. Druge baš ne “zarezujemo”, ali nakon nekoliko mjeseci ili godina one vrlo dobro “zarežu” nas. Naime uobičajeni rendgenski snimak ne pokazuje traume mekog tkiva, već samo kostiju. Taj b.o. (bez osobitosti) nalaz često mnoge navede na krivi trag, te žive u zabludi da je sve u redu. Hrabro se kao da su zdravi uhvate u koštac sa drugim problemima, a meka tkiva uz smanjenu funkciju progresivno stradavaju. Smanjena pokretljivost dovodi do ubrzane daljnje degeneracije tkiva. Tako neko blago ispupčenje diska koje nam ukoči tek malo vrat kad smo umorni nakon jedne lijepo prospavane noći može postati mora. I to ne samo noćna, već i jutarnja. I popodnevna. Višednevna. Smanjena pokretljivost smanjuje amortizaciju, a smanjena amortizacija uzrokuje daljnju degeneraciju i ispupčivanje. To jutro shvatimo što znači kad nam netko kaže: ideš mi na živce. Sva bol s ovoga svijeta skupi se u malo prostora što čine naši vrat, rame, nadlaktica i šaka (može i vrat-rame, ili nadlaktica-šaka ili neka druga kombinacija). Živac doista boli kad je pritisnut. I tada tražimo fizioterapeuta da ga oslobodi, “otkliješti”. A samo vješt i opremljen fizioterapeut može balansirati između liječenja upale i oslobađanja “uštinutog” nerva. Da bi ste se poštedjeli bolnog izleta ili dugog putovanja, posjetite fizioterapeuta na vrijeme. Poštedjet ćete sebe naknadnih patnji koje Vas u najgorem slučaju mogu odvesti na operacijski stol! Posebno je loše kad se na takvo stanje nadovežu vrtoglavice, glavobolja, mučnina kao posljedica pritiska na krvnu žilu koja vodi kisikom bogatu krv u mozak. Budite oprezni kod uzimanja analgetika: njihovim djelovanjem može se stvoriti privid stanja boljeg no što je. Pokretljivost se umjetno povečava, a to može izazvati pogoršanje koje rezultira sve slabijim djelovanjem analgetika. Jer, anatomski stanje postaje sve gore. Dakle pregled fizijatra i testiranje fiztioterapeuta više – za moguću veliku patnju manje!
Star sam 35 godina i u zadnja 2 mjeseca muči me povremeno probadanje u prsima. Bojao sam se da se radi o srčanim problemima, no nalazi su u redu. Može li problem biti u kralježnici?
ODGOVOR: Probadanje u prsima uzrokovano degenerativnim promjenama grudne kralježnice često nalikuje manifestacijama srčanih tegoba. Takve pojave uzrokuju dodatni strah i nervozu i nelagodu kod pacijenata. Premda su promjene mekih tkiva (diskusa) u pravilu manjeg opsega, kod lumbalne i vratne kralježnice nije lako. Slabija pokretljivost grudne kralježnice radi povezanosti sa rebrima onemogućava brži učinak manualne mehaničke terapije, pa pacijent i terapeut moraju biti dodatno strpljivi. Bol koja se može javiti u području velikog prsnog mišića ne treba miješati s upalom mišića, već pristup treba biti uzročan, direktno na zglobove grudne kralježnice. Muskulatura koja popratno može biti napeta i bolna, te funkcionalno poremećena je upravo ona oko grudne kralježnice. Kod osoba izražene kifoze (pojačana zakrivljenost prema naprijed)mogućnost ovih poremećaja je bitno veća. Sjedeća zanimanja povećavaju sklonost diskopatijama grudne kralježnice. Osobito bolni mogu biti pripadajući mišići (između lopatica), a vremenom neliječeni defekti izazivaju progresiju opterećenja vratne kralježnice. Redovna masaža i jačanje mišića između lopatica vrlo je korisno u preventivi ovog problema. Učenje pravilne tehnike držanja i disanja doprinose smanjenju napetosti, a samim tim i boljoj cirkulaciji u osjetljivoj regiji. Vježbe istezanja treba “ugraditi” u radni ritam. U suprotnom, stvaraju se uvjeti za akumuliranu napetost koja dovodi do nakupljanja mliječne kiseline u muskulaturi. Ovaj produkt zamora vremenom se formira u bolne grudice koje dodatno pogoršavaju probleme. Kod osoba koje mnogo stoje treba voditi računa o dobroj obući i INDIVIDUALNIM ortokinetičkim ulošcima rađenim po mjeri. Analize su pokazale jaku i nepobitnu vezu između deformiteta stopala i tegoba kralježnice. Suvremeni ulošci imaju ulogu amortizacije kukova, koljena i kralježnice. Meki su i udobni za nošenje. Stoga treba razbiti krivu predođbu koja su stvorila “metalna čudovišta” iz prošlosti. Udobno stajanje i hodanje ne bi smjelo biti privilegija već standard – za svih!
Stara sam 42 godine i dulje vrijeme muče me bolovi u predjelu vrata, ramena, grudne kralježnice… Bolovi su jednom intenzivniji u vratu, drugi put u rukama… Zna biti neizdrživo, a nemam konkretnu dijagnozu. Molim Vas za mišljenje.
ODGOVOR: Kada se fizioterapeutu dogodi da se u rehabilitaciji susreće s teško definiranim, a kompleksnim i bolnim stanjem ovog tipa treba posumnjati na fibromijalgiju. Složena situacija traži i složen odgovor na probleme na koje se pacijentica žali. Bolnost, ukočenost i osjećaj nemoći moramo otklanjati svim raspoloživim sredstvima. Ujedno trebamo voditi računa i o individualnosti, jer praćenje reakcija pacijenta na različite fizikalne procedure donosi rezultat. Iskusan fizijatar i fizioterapeut s velikom pažnjom i uz konstantnu suradnju prate tijek rehabilitacije. Većina pacijentica dobro reagiraju na ručnu masažu, koja ispočetka treba biti blaža. Hidromasaža također spada u poželjne procedure, a posebno se dobro kombinira sa fangom. Ultrazvuk kao mikromasaža može suptilno djelovati na posebno bolne točke. Vježbe istezanja trebaju biti vrlo dozirane. Idealno je kad se skupina mišića prije istezanja dobro zagrije. Prednost treba dati statičkom istezanju, jer je adaptacijski period za zahvaćenu muskulaturu povoljniji. Naprednija faza u oporavku je aktivna kineziterapija. Vježbe treba postaviti tako da se jača deficitarna muskulatura, ali i aerobnim vježbama djeluje na opću kondiciju te kontrolu tjelesne težine. Program vježbi treba primjenjivati uz kontinuirani rast opterećenja. Ne smijemo zaboraviti pravilno držanje tijela, koje je jedan od preduvjeta pravilnog tonusa mišića. Za osobe koje rade u zatvorenom prostoru dobra je opcija vježbanje na svježem zraku. Prednost treba dati brzom hodanju po ravnijem terenu, nordijskom hodanju sa štapovima i plivanju. Svakako dodati vježbe snage i istezanja. Učenje pravilnog disanja i relaksacije od velike je koristi za pacijenticu. Komunikacija s osobama koje pate od sličnih problema je dobra jer se tako stječe vjera da pacijentica nije “jedina na svijetu sa svim tim čudnim simptomima”. Ovakav, cjelovit pristup uz stručan nadzor može dati dobar rezultat.
Star sam 38 godina i obavljam posao stojeći većim dijelom radnog vremena. Prije par godina primijetio sam da me bole stopala i križa krajem radnog vremena. U zadnjih par mjeseci smetnje su mnogo intenzivnije, a navečer imam dojam kao da su mi stopala natečena. Mogu li smetnje biti od spuštenih stopala ili je po srijedi složeniji problem?
ODGOVOR: Odgovor je u stvari u Vašem pitanju. Važnost problema spuštenih stopala(ali i drugih deformiteta) prilično je podcijenjena. Općenito, važnost ortokinetičkih uložaka je da svakom (i zdravom!) stopalu osiguraju optimalne uvjete za stajanje i kretanje. Nevjerojatno je kako malo truda i ulaganja podiže radne sposobnosti i rezultate i čuva stopala, koljena, kukove, kralježnicu i vensku cirkulaciju. Dekoncentriran djelatnik ima slabiji učinak i veće predispozicije za bolovanje, a osobe s tegobama kralježnice veće šanse za (pre)ranu mirovinu. Primjena ortokinetičkih uložaka donosi takve uštede i zaštitu da bi ih trebalo uvesti u obaveznu opremu svih koji dugo stoje na nogama ili hodaju na poslu. Uz sve navedeno, doprinose pravilnijem hodu i raspoređivanju težine, pa je obuća u kojoj se nose puno prikladnija. Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom kao i trudnice te stariji (slabija muskulatura) također trebaju amortizaciju u vidu uložaka. Sva tjelesna težina odozgo prema dolje završava na stopalima, ali se isto tako opterećenje hodanjem ili trčanjem (udar) prenosi sa stopala prema gore. Skočni zglobovi i koljena su prvi na udaru, ali lumbalna kralježnica je prava “žrtva” nepravilnih udara o tlo ili lošeg rasporeda opterećenja. Degenerativne promjene kralježnice koje izazivaju lumbago ili išijas itekako mogu biti “potpomognuti” lošom amortizacijom. Individualizirani pristup u izradi ortokinetičkih uložaka jedini je ispravan. Serijski izrađeni ulošci, kao i serijski izrađena obuća koja se naziva anatomskom teška je zabluda koja može uzrokovati koja može uzrokovati još goru situaciju nego inače nepovoljna s unutrašnje strane ravna obuća. Ulošci u pravilu trebaju biti mekani i savitljivi gotovo kao palačinka. Samo takvi mogu ispuniti funkciju!
Imam 33 godine i aktivno se bavim sportom. Prije dvije godine dogodila mi se ruptura Ahilove tetive. Nakon 6 mjeseci vratio sam se treningu i igranju. Zadnjih mjesec dana osjećam ukočenost i blagu bol u križima. Može li postojati veza između te dvije ozljede, koja je preventiva i terapija?
ODGOVOR: Svaki čovjek tijekom života akumulira mnogo ozljeda “koje same prolaze”. Na mjestima manjih oštećenja mišića ili tetive stvara se manje kvalitetno tkivo koje u uvjetima većeg opterećenja može prekomjerni stres prebaciti na susjedni segment. Promatramo li ljudsko tijelo kao stroj koji bi optimalno trebao djelovati u uvjetima idealne ravnoteže, zaključak je da svaku poremetnju uzrokuje preopterećenje najslabije karike koja se nađe na putu sili udara. Neliječene mikrotraume mišića, ligamenata ili tetiva ostavljaju nefunkcionalno ožiljkasto tkivo koje je predispozicija za ozljeđivanje u budućnosti. Upravo iz tog razloga često naizgled vrhunski pripremljeni sportaši naprasno stradaju zbog banalnih, a neliječenih povreda iz mlađe dobi. Godine treninga i nadanja puknu kao balon od sapunice upravo na mjestu na kojem smo ostavili tijelu da “samo riješi stvar”. Kod nesportaša (ili rekreativaca) slični problemi često nastaju zbog tjelesne nespremnosti za napor kojem se izlože ili prekomjerne težine. Bitan faktor je i kompenziranje ravnoteže koja nastaje zbog neliječenih ozljeda. Nekvalitetno sanirana ozljeda skočnog zgloba (a ona se često ˝uspješno liječi˝ mirovanjem) može izazvati cijeli niz problema na koljenu, kuku i kralježnici! Iz svega ovoga zaključit ćete da postoji moguća veza između stare ozljede Ahilove tetive i novih problema sa leđima. Osjetljiva vezivna hrskavica (diskus) između kralježaka mora amortizirati silne napore zbog uspravljenog stava tijela. Vrlo male nepravilnosti u ravnoteži i prijenosu sile uzrokuju mikroozljede koje se prije ili poslije pretvore u ozbiljnije degenerativne promjene. Ukoliko se dio diska ispupči, javlja se ukočenost i bolovi, a sposobnost amortizacije dodatno se pogoršava! Prema navedenom, lumbalni problemi su u začetku. Obratite se fizijatru i fizioterapeutu, sanirajte ih, ali i provjerite elastičnost Ahilove tetive!
Imam 44 godine i 10-tak kilograma viška. Nemam teže zdravstvene probleme ali leđa su mi nerazgibana, a koljena bole par dana nakon većeg napora. Kako odabrati način vježbanja?
ODGOVOR: Godinama nakupljen višak kilograma govori o pogrešnim navikama. Kretanje je osnova pokretanja procesa u tijelu, pa i potrošnje viška masti. Oslabljeni mišići ne mogu proizvesti dovoljno rada da bi se postigla značajna potrošnja bez veće opasnosti za već “potrošene” zglobove. Velika je greška započinjati aktivniju rekreaciju bez obavljene rehabilitacije kralježnice i zglobova. Svi programi koji bi trebali dovesti do značajnijeg trošenja tjelesnih masti zasnovani su na kontinuiranim opterećenjima nižeg intenziteta (brzo hodanje, vožnja bicikla, planinarenje, trčanje, aerobik). Kod navedenih treninga aktivni zglobovi su bitno više opterećeni no što je uobičajeno, što može biti pogubno za već “načete” zglobove. Prije započinjanja ciklusa treninga lokomotorni sustav moramo dovesti u optimalno stanje fizikalnom terapijom. Idući korak je jačanje-priprema mišića. Kod ove faze možemo očekivati blagi porast tjelesne mase jer muskulatura koja jača relativno brzo dobiva na masi. Tako pripremljeno tijelo možemo uključiti u oblike kretanja koje će dati traženo – “padanje” na vagi. I u ovom je potreban daljnji stručni nadzor i doziranje fizioterapeuta. Način kretanja (bicikl, trčanje, hodanje) treba prilagoditi ˝slabim točkama˝ svake osobe. Prema preporuci, mogu se koristiti i zaštitne bandaže za koljena, steznici za leđa, ortoze za vrat, sve u cilju izbjegavanja ozljede i podizanja intenziteta treninga potrebnog za – nazadovanje u težini. Velika je greška obaviti rehabilitaciju, a ne nastaviti rekreaciju!